Da li je ispravno da dovu sročimo svojim riječima i za šta smijemo, a za šta ne smijemo da molimo Gospodara, Allaha, dž.š.?

Pitanje:

 

Da li je ispravno da dovu sročimo svojim riječima i za šta smijemo, a za šta ne smijemo da molimo Gospodara, Allaha, dž.š.?

 

Odgovor: 

 

U pogledu ovog velikog ibadeta, koji je, nažalost, nepoznanica mnogim muslimanima, može se kazati mnogo, a mi ćemo spomenuti nekoliko veoma bitnih stvari vezanih za ovu tematiku i vaše pitanje.

 

Prvo, mnogi ljudi ne znaju da je činjenje dove, iako se u tome nalazi rješenje naših problema, veoma drag ibadet Uzvišenom Allahu. Kazao je Allahov Poslanik: “Zaista je dova ibadet”, a potom je proučio riječi Uzvišenog Allaha: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite (dovu Mi činite), Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi.’” (Tirmizi, br. 3247, koji je kazao za ovaj hadis da je hasenun sahih, a šejh Albani se složio sa njim)

 

Drugo, mnogi muslimani misle da je činjenje dove dobrovoljni čin te da ima onih koji su neovisni o Uzvišenom Allahu, što je svakako neispravno ubjeđenje. Allahov Poslanik je kazao: “Onaj ko ne traži svoje potrebe (putem dove) od Uzvišenog Allaha, On će se naljutiti na njega.” (Tirmizi, br. 3373, a šejh Albani ga je okarakterizirao kao hasen – dobru predaju)

 

Treće, najbolje je dovu upućivati na arapskom jeziku, za one koji znaju značenje te dove, a naročito dove koje su u vjerodostojnim predajama prenesene od Allahovog Poslanika, pošto je on odlikovan jezgrovitošću u govoru, tako da je mogao sa malo riječi da izrekne mnogo toga.

 

Četvrto, nema nikakve zapreke da čovjek uputi dovu na svom maternjem jeziku, naročito ako je to dova koja se čini izvan namaza. U pogledu dove koja se čini u namazu, najbolje da se uče dove prenesene od Allahovog Poslanika, ali ako bi čovjek i u samome namazu, bez obzira bio to farz ili nafila, učio dovu na maternjem jeziku, to ne bi pokvarilo njegov namaz, kao što se navodi u fetvi Stalne komisije.

 

Peto, čovjeku je dopušteno da traži sve što mu je potrebno, pod uvjetom da to nije nešto zabranjeno vjerom. Dakle, nema zepreke da čovjek moli Allaha za ispunjavanje dunjalučkih potreba, kao što je halal imetak, zdravlje, čestita supruga, potomstvo, korisno znanje. Jedna od najčešćih dova koju je upućivao Allahov Poslanik bila je: “Gospodaru moj, podari mi dobro i ovoga i onoga svijeta, i sačuvaj me kazne džehennemske.” (Buhari, od Enesa, r. a.)

 

Rekao je Allahov Poslanik: “Dova nekoga od vas bit će primana sve dok ne bude tražio ono što je grijeh ili ono što kida rodbinske veze i dok ne bude požurivao.” “Allahov Poslaniče, a šta je to požurivanje u dovi?”, upitaše ashabi. “Požurivanje je da kaže: ‘Ja sam dovio i ja sam dovio, ali ne vidim da se moja dova uslišala’, pa nakon toga prestane upućivati dovu.” (Muslim, od Ebu Hurejre, r. a.)

 

A Allah najbolje zna!

 

Odgovorio: Elvedin pezić, prof