Jedna predivna priča

Šejh Salih el-Megamisi, Allah ga sačuvao, prenosi slučaj koji se desio u Medini, gradu Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Naime, dok se iščekivao jedan od namaza, u Poslanikovu, s.a.v.s., džamiju ušao je stariji čovjek iz Jemena porijeklom. Inače je živio u Medini i većina džematlija je znala da nije znao ni čitati ni pisati. Kad je ušao u džamiju, razgledao je da vidi imal ko da uči Kur’an.

Našao je jednog mladića te mu prišao. Zamolio ga je da mu uči Kur’an a on da sluša, jer nije znao čitati. Svakako, mladić je rado pristao. Mladić je melodično učio Allahove riječi a dedo iz Jemena je uživao. Vidjelo se na njegovom licu da uživa slušajući Allahov govor.

Mladić odjednom stade sa učenjem i reče dedi: “Amidža (tako mlađi arapi starije zovu od milja), u ajetu se spominje sedžda i treba da je uradimo.“ Ustali su te učinili sedždu. Mladić se vratio na svoje mjesto kako bi nastavio sa učenjem, a dedo je ostao na sedždi. Mladić pomisli da dedo na sedždi dovi i traži oprosta. Međutim, to je bila njegova zadnja sedžda. Dedo je na sedždi u Poslanikovoj, s.a.v.s., džamiji preselio. Da, ušao je u džamiju da potraži nekoga da mu uči Kur’an kako bi on slušao i na kraju je preselio na sedždi koja se spominje u ajetu. Blago njemu, lijep završetak.

Ako vam je se Allah smilovao pa znate učiti u Kur’anu (prvenstveno mislim na našu omladinu koji su dali hatme u džamijama), nemojte zaspati a da niste barem pola ili čitavu stranicu Kur’ana proučili, neka ti zadnje riječi pred spavanje budu Allahove riječi.

Saudin Cokoja