365 DANA SA VOLJENIM POSLANIKOM- PRICE ZA DJECU

6. DAN

NOVOROĐENČE RUŽINOG MIRISA

U jednoj lijepoj, prozračnoj kući u Mekki živjela je jedna majka. Najljepša i najsretnija majka na svijetu. Zvala se Amina. Ona je bila ta majka koja će donijeti željno očekivano dijete. Od radosti, na obrazima su joj se ruže ukazale. Govorila je svojim drugama: "Rođenjem ovog djeteta, svaki je ćošak bio ispunjen svjetlošću! Ja kao da sam bila u moru svjetlosti!" Dijete je slatko spavalo pod bijelim prekrivačima. Sva soba bila je ispunjena prekrasnim ružinim mirisom. Takvo je bilo rođenje najvećeg Božijeg poslanika. Ukućani i pridošli gosti okupili su se oko djeteta. Svi su isto primjećivali: "Kako je ovo dijete lijepo! Neviđeno do sada!" Djetetov otac zvao se Abdullah. Nažalost, on nije vidio svoga sina. Umro je prije nego se on rodio. Ali sinovljev djed bio je živ. On je bio glavešina Mekke, Abdulmuttalib. Veoma jak, umiljat i darežljiv čovjek. Odmah su otrčali do njega da mu dojave: "Muštuluk, dedo! Dobio si unuče lijepo kao nur! Takvo još nije rođeno na ovom svijetu."Abdulmuttalib je odmah dotrčao do kuće. • Uzeo je i prigrlio novorođenče. Bio je veoma sretan. • Lica punog osmjeha. "Neka se zove Muhammed! Neka moj unuk svugdje bude voljen i hvaljen. Zbog toga mu nadijevam ovo ime. Dobro ga pazite! I, znajte, njegovo ime bit će veliko." Majka Amina je tokom trudnoće usnila san u kojem joj je rečeno da djetetu da ime Muhammed. Djed Abdulmuttalib zaklao je kurbane za svoje unuče. Sve goste i prolaznike je častio i ugošćavao. Siromahe pogotovo. Sve je bilo obavijeno srećom i veseljem. Mekka nikada ranije nije bila tako osvijetljena.